Libido

Libido (lat. libīdo – libido = požuda, u užem smislu blud, lascivnost ) je seksualna požuda, želja, poriv htjenje, priželjkivanje ili zadovoljstvo. Termin se prvi put pojavljuje u petom pjevanju Danteovog Pakla, gdje susreće kraljicu Semiramidu, koju opisuje kao Libido.

To je ukupni seksualni nagon osobe ili želja za seksualnom aktivnosti i u krajnjoj liniji snošajem. Na libido utiču biološki, psihološki i socijalni faktori. Od bioloških, libido kod ljudi reguliraju spolni hormoni i pridruženi neurotransmiteri koji djeluju na nukleus acumbens (prvenstveno testosteron i dopamin). Društveni faktori, poput posla i porodice, i unutrašnji psihološki faktori, poput ličnosti i stresa, mogu utjecati na libido. Na libido mogu uticati i zdravstvena stanja, lijekovi, životni stil i problemi u vezi i starosnom dobi (npr. pubertet). Osoba koja ima izuzetno čest ili iznenada povećan seksualni nagon može da doživi hiperseksualnost, dok je suprotno stanje hipoeksualnost.

Osoba može imati želju za seksom, ali nema priliku uticati na tu želju, ili može iz osobnih, moralnih ili vjerskih razloga suzdržati se od djelovanja na poriv. Psihološki nagon osobe može biti potisnut ili sublimiran. Suprotno tome, osoba se može baviti seksualnom aktivnošću bez stvarne želje za tim. Višestruki faktori utiču na ljudski spolni nagon, uključujući stres, bolest, trudnoću i druge. Pregledom iz 2001. utvrđeno je da muškarci u prosjeku imaju veću želju za seksom od žena.

"Svi dokazi koje smo pregledali upućuju na zaključak da muškarci više žele seks od žena. Iako su neki nalazi metodološki strožiji od drugih, jednoglasna konvergencija svih mjera i nalaza povećava povjerenje. Nismo pronašli niti jedno istraživanje ni na jednoj od desetak različitih mjera koje bi otkrile da žene imaju jači seksualni nagon od muškaraca. Smatramo da kombinirana količina, kvaliteta, raznolikost i konvergencija dokaza čine zaključak nespornim."^[1]

Libido predstavlja ključni pojam unutar psihoanalitičkih teorija. Pojavljuje se poredominantno u djelima Sigmund Freuda 1894.

Prema poznatoj Freudovoj teoriji, libido predstavlja seksualni nagon i po njemu to je glavni, ako ne i jedini pogon čovjeka, po Freudovom uzročno-posljedičnom shvatanju, uvijek se radi o jednoj te istoj nepromjenjenoj supstanci seksualne komponente, na čije djelovanje ukazuje tumačenjem sa uravnoteženom ravnomjernošću. Po Carlu Gustavu Jungu, nemoguće je libido, kao pojam i objašnjenje, koristiti samo kao seksualnu energiju. Spolna dinamika je u totalnom području psihe samo specijalan slučaj, kao naprimjer i nagon gladi, čime se ne osporava njeno postojanje, već je samo pomjera na pravo mjesto. Dakle nasuprot seksualnoj teoriji, Jung libido općenito smatra (psihičkom) energijom.

1. ^ Roy F. Baumeister, Kathleen R. Catanese, and Kathleen D. Vohs: Is There a Gender Difference in Strength of Sex Drive? Theoretical Views, Conceptual Distinctions, and a Review of Relevant Evidence. Department of Psychology Case Western Reserve University, Lawrence Erlbaum Associates, Inc.